U jučerašnjem i današnjem nastavku «ekskluzivnog serijala» EuroBlica u kojima se govori o javnim nabavkama, navedene su netačne i paušalne informacije, kao uostalom i u svim prethodnim tekstovima ovog serijala.
Centralizacija javnih nabavki u zdravstvenom sektoru spada među najefikasnije mjere, kojima je obezbijeđeno da cijene lijekova, ugradnog i sanitetskog materijala budu smanjenje u prosjeku za 30 odsto, da sve zdravstvene ustanove budu  kontinuirano snabdjevene svim što je neophodno za liječenje pacijenata, da lijek koji ima pacijent u Banjoj Luci ima i pacijent u Trebinju itd. Efekte ove mjere je prepoznala i Svjetska banka, koja u svom ovogodišnjem izvještaju preporučuje da isto bude urađeno i u Federaciji BiH. Pozivajući se na iskustvo Republike Srpske, ocjenjujući stanje u Federaciji BiH, Svjetska banka navodi sljedeće: «Nabavka lijekova je u velikoj mjeri fragmentirana, što dovodi do značajnih razlika u cijenama i priuštivosti lijekova. Centralizacija nabavke lijekova u FBiH bi trebala pomoći smanjenju ukupne potrošnje na lijekove za 20 procenata» (strana 94. Izvještaja Svjetske banke).

Fond zdravstvenog osiguranja sprovodi centralizovane javne nabavke u skladu sa Zakonom. Osim toga, nastojeći da ovu oblast uredi prema standardima EU, Fond je primjenio gotovo sve preporuke iz Direktiva EU, iako ga na to ništa ne obavezuje. Između ostalog, standardizovana je kompletna procedura svih faza postupka javnih nabavki, donesen je etički kodeks radnika koji rade na poslovima javnih nabavki, svi javni pozivi se objavljuju na internet stranici Fonda, omogućeno je da predstavnici nevladinog sektora prisustvuju otvaranju ponuda ukoliko to žele itd. Kod javnih nabavki se praktikuje podjela predmeta nabavke u lotove radi povećanja konkuretnosti, kao i sklapanje okvirnih sporazuma, što je takođe jedna od preporuka iz Direktiva EU.

Nikada se nije desilo da je Fond zaključio ugovor s dobavljačem ukoliko je od Kancelarije za žalbe obavješten da bude obustavljena dodjela ugovora po određenom lotu,  do rješavanja konkretne žalbe nekog od ponuđača. Da se to dogodilo, bio bi pokrenut postupak za naknadu štete ponuđaču koji je uložio žalbu, što se za pet godina sprovođenja javnih nabavki ni jednom nije dogodilo.

U javnom pozivu Fond, pored ostalog, zahtjeva dostavljanje autorizacije proizvođača s ciljem da osigura za svoje osiguranike originalan, kvalitetan i bezbjedan lijek. Bez ovog uslova na tenderu bi mogao da prođe svaki plagijat i lijek sumnjivog kvaliteta.

Postupkom javnih nabavki, između ostalog, nabavljaju se i citostatici. S obzirom da često neki citostatik proizvodi samo jedan proizvođač ili ga zastupa samo jedan ponuđač,   izlišno bi bilo u takvoj situaciji insistirati na tri ponude kada se zna da ih nije moguće obezbijediti i samo zbog birokratije odložiti pacijentu vrijeme kada će početi da prima propisanu terapiju. Ovu specifičnost u zdravstvenom sektoru je uočio i zakonodavac, te je u nacrtu novog zakona o javnim nabavkama predvidio izuzetke kada neće biti neophodne tri ponude, mada  to nije sporno ni  prema važećem zakonu.

Glavna služba za reviziju javnog sektora nije imala suštinske primjedbe na procedure javnih nabavki koje sprovodi Fond, jer da jeste ne bi dala pozitivno mišljenje o poslovanju Fonda bez i jedne rezerve. A da Glavna služba za reviziju temeljno analizira sve segmente poslovanja svjedoči primjer da je radnik Fonda kome je revizija na računu pronašla da je kupio sitnicu od 0,30 KM,  morao da piše izjavu kako se ta stavka našla na računu kojim je pravdao troškove službenog puta. 

Netačne su, takođe, i sve insinuacije o navodnoj vili u Opatiji. 

Fond je svjestan činjenice da zakonit rad nije svima u interesu. Npr. gospodinu Anđelku Kozomari, uredniku «Euroblica», svakako je više odgovaralo kada je njegova firma bila jedini dobavljač za Klinički centar Banja Luka na čijem se čelu tada nalazio njegov rođeni brat. Njemu sada smeta i autorizacija proizvođača, jer je svjestan da njegova firma taj uslov često ne može da ispuni.  Tekstovi koji se objavljuju u serijalu «Euroblica» nisu ništa drugo do reketiranje ne bi li se popustilo pred zahtjevima onih koji bi da se domognu nekadašnjih privilegija. Svjesni da je sve paušalno i netačno, tekstove ne potpisuju oni, već ih poturaju novinarima koje su izložili posljedicama. Mobing je blaga riječ za takvo uredništvo.

Poruka iz Fonda je jasna, možete da pišete i prijetite koliko god hoćete, ostajemo čvrsti u odbrani zakonitosti i transparetnosti svoga rada.

Goran Kljajčin, direktor FZO RS